BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
OKRUŽNI SUD U BANJALUCI
Broj: 71 0 K 331817 24 Kž
Banjaluka, 12.12.2024. godine
U IME REPUBLIKE SRPSKE!
Okružni sud u Banjaluci, u vijeću sastavljenom od sudija ovog suda Blagoja Dragosavljevića kao predsjednika vijeća, Pane Gavrića i Snježane Kudrić, kao članova vijeća, uz učešće zapisničara Dobrile Sandić, u krivičnom predmetu protiv optuženog S.K. zbog krivičnog djela ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 402. stav 4. u vezi sa stavom 3. i stavom 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske, odlučujući o žalbi Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka, izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 K 331817 20 K od 04.12.2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 12.12.2024. godine, donio je
PRESUDU
Odbija se, kao neosnovana, žalba Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka i potvrđuje presuda Osnovnog suda u Banjaluci 71 0 K 331817 20 K od 04.12.2023. godine.
Presudom Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 K 331817 20 K od 04.12.2023. godine (u daljem tekstu: pobijana presuda) optuženi S.K. oslobođen je od optužbe da je u vrijeme, mjestu i način opisan u izreci pobijane presude, počinio krivično djelo ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 402. stav 4. u vezi sa stavom 3. i stavom 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj: 64/17, sa naknadnim izmjenama, u daljem tekstu: KZ RS), kažnjivo po stavu 5. istog člana. Na osnovu odredbe člana 100. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 53/12, 91/17, 66/18 i 15/21, u daljem tekstu: ZKP RS) određeno je da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava. Na osnovu odredbe člana 108. stav 4. ZKP RS članovi porodice iza pokojnog L.S., i to: supruga M.S., mldb. sin MLDB.1, majka Z.S. i brat D.S., a koje zastupa punomoćnik Luka Vulin, advokat iz Mrkonjić Grada su upućeni da imovinskopravni zahtjev ostvare u parničnom postupku.
Protiv pobijane presude žalbu je blagovremeno izjavilo Okružno javno tužilaštvo Banjaluka (u daljem tekstu: žalba Tužilaštva), zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 310. stav 1. tačka a) u vezi sa članom 311. stav 1. tačka z) ZKP RS, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz član 310. stav 1. tačka v) u vezi sa članom 313. stav 1. ZKP RS, sa prijedlogom da sud uvaži žalbene razloge, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Obrazlažući bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 311. stav 1. tačka z) ZKP RS, iznosi da je ostalo nejasno u kom svojstvu je saslušan V.S., kao vještak ili kao svjedok kao i da je pravno neutemeljeno da se navodi naredba o obustavljanju istrage. U okviru žalbenog osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodi da sud na pravilan način nije utvrdio odlučnu činjenicu koja se ogleda u tome da li ja do kontakta između vozila došlo u lijevoj traci ili pri sredini kolovozne trake pri tom cijeneći oštećenja na vozilima i da bi novim vještačenjem po vještacima saobraćajne i mašinske struke se utvrdilo koji od učesnika u saobraćaju je prouzrokovao saobraćajnu nezgodu. Smatra da je vještak saobraćajne struke Aleksandar Jeftić naveo relevantne podatke i da je izlaskom na lice mjesta uočio da zaštitna ograda nije bila postavljena u skladu sa Pravilnikom o saobraćajnim znakovima i signalizaciji na putevima i standardima koji važe za tu oblast i da je argumentovano objasnio uzrok nastanka saobraćajne nezgode.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu po svim navodima žalbe i po službenoj dužnosti da li je povrijeđen Krivični zakonik na štetu optuženog, imajući u vidu stanje predmetnog spisa pa je utvrdio da je žalba tužioca neosnovana i odlučio kao u izreci presude iz razloga koji slijede.
Nisu osnovani navodi žalbe o počinjenoj bitnoj povredi odredaba krivičnog postupka iz člana 311. stav 1. tačka k) ZKP RS i pobijana presuda i nije zasnovana na iskazu vještaka Subotić Vojislava. Navedeni vještak je saslušan na okolnosti dobijene naredbe od strane tužioca i kao vještak se na glavnom pretresu održanom dana 13.11.2023. godine izjasnio da on i nije sačinio nalaz i mišljenje iz razloga što potrebna mjerenja kao i druge radnje koje je on zatražio nisu upotpunjene pa se iz tih razloga pobijana presuda i ne zasniva na izjavi navedenog vještaka koji i nije sačinio nalaz i mišljenje kao vještak time i nije počinjenja bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 311. stav 1. tačka z) ZKP RS.
Naime, u obrazloženju pobijane presude su pravilno dati razlozi za donošenje presude kojom je optuženi S.K. oslobođena od optužbe. U obrazloženju presude su kroz prostornu i vremensku analizu izvršenih vještačenja po vještacima tužilaštva i vještaka saobraćajne struke Aleksandra Jeftića koji se na glavnom pretresu i u svom nalazu i mišljenju u pogledu uzroka saobraćajne nezgode izjasnio o propustima optuženog a to je da je počeo pomjeranje vozila ulijevo i mijenjanje saobraćajne trake a da se prethodno nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge učesnike u saobraćaju, vodeći pri tome računa o položaju vozila, pravcu i brzini kretanja. Vještaci prof. dr. Vuk Bogdanović i prof. dr. Tihomir Đurić vještaci Instituta za vještačenje saobraćajnog fakulteta u Doboju su se izjasnili da je vozilo kojim je upravljao optuženi u vrijeme započinjanja kočenja vozila Ford kojim je upravljao nastradali L.S. bio na udaljenosti 3,5 m ispred vozila vozila Ford u potpunosti na desnoj strani kolovoza gledano u smjeru Jajca. Na osnovu sprovedene analize navedeni vještaci su se u pogledu nastanka saobraćajne nezgode izjasnili da vozač vozla Ford prilikom preticanja svoje vozilo nije izmjestio na lijevu kolovoznu traku i zauzeo bezbjedno bočno rastojanje za preticanje automobila golf kojim je upravljao optuženi pri tom iznoseći da je prilikom započinjanja radnje preticanja vozač mogao i trebao upotrijebiti zvučni signal.
Nadalje, navedeni vještaci su objasnili položaj vozila prilikom preduzimanja radnje preticanja, poziciju učesnika saobraćajne nezgode u momentu reagovanja vozača vozila Ford, rastojanje vozila prije ostvarenog primarnog kontakta vozila o čemu su dati razlozi u obrazloženju pobijane presude na strani (12 i 13) pobijane presude koje razloge prihvata i ovaj sud, nalazeći da je prvostepeni sud pravilno utvrdio odlučnu činjenicu a to je da nije dokazano da je optuženi kao učesnik u saobraćaju stvorio opasnu situaciju. Svjedok D.B. se na potpuno jasan način izjasnio da vozilo kojim je upravljao optuženi nije bilo prešlo u lijevu saobraćajnu traku a on je u vrijeme saobraćajne nezgode sjedio u vozilu kojim je upravljao nastradali L.S. koje vozilo preduzimajući radnju preticanja je sletilo u rijeku Vrbas. Tvrdnje navedenog svjedoka su saglasne sa prostornom analizom i navedenim uzrokom saobraćajne nezgode date prema nalazu i mišljenju vještaka kojima je prvostepeni sud poklonio vjeru i kod toga da opisane radnje u činjeničnom supstratu izreke presude nisu dokazane, pravilno je primijenjen princip In dubio pro reo i optuženi zbog nedostatka dokaza oslobođen. Dakle, navedena presuda se zasniva na provedenom vještačenju Instituta za vještačenje Saobraćajnog fakulteta u Doboju, tvrdnjama saslušanih svjedoka i materijalih dokaza pobrojanih na (strani 3.) pobijane presude a ne na izjavi vještaka Subotić Vojislava kako to pogrešno smatra tužilac.
Kako pobijana presuda nije zasnovana na nezakonitim dokazu, time i nije počinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 311. stav 1. tačka z) ZKP RS.
U pogledu činjenične osnove nisu osnovani žalbeni prigovori izneseni u pravcu da je pogrešno izveden zaključak u pogledu odlučnih činjenica. Vještaci saobraćajne struke prof. dr. Vuk Bogdanović i prof. dr. Tihomir Đurić vještaci Instituta za vještačenje saobraćajnog fakulteta u Doboju su se izjasnili o tragovima kočenja prije mjesta nastanka primarnog kontakta da je to 14 m, objašnjen je položaj vozila i propusti oštećenog i time su pravilno utvrđene odlučne činjenice, dati su jasni i potpuni razlozi koji su opredijelili prvostepeni sud u zaključku da nisu dokazani svi navodi optužbe, tj. da je optuženi predmetne prilike kao vozač u saobraćaju postupao protivno odredbi člana 39. stav 2. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini na način da je prešao na kolovoznu traku namijenjenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera, gdje je zadnjim lijevim bočnim dijelom vozila kojim je upravljao ostvario kontakt sa prednjim desnim dijelom teretnog vozila „Ford Tranzit“ registarskih oznaka … kojim je upravljao L.S. krećući se iz istog smjera i vršeći radnju preticanja vozila kojim je upravljao optuženi nakon kojeg kontakta teretno vozilo gubi kontrolu, lijevom stranom udara u metalnu zaštitnu ogradu sa lijeve strane kolovoza posmatrano iz pravca keretanja i slijeće u korito rijeke Vrbas usljed čega je smrtno stradao vozač teretnog vozila L.S. a druga lica zadobila tjelesne povrede.
Prvostepeni sud je dao jasne razloge u obrazloženju pobijane presude i postupio u potpunosti u skladu sa članom 295. stav 2. ZKP RS, te savjesno ocijenio svaki dokaz pojedinačno i u međusobnoj povezanosti i za izvedene zaključke o odlučnim činjenicama dao argumentovane razloge, a koje kao pravilne i valjane prihvata i ovaj sud, a navodi žalbe da nije bilo mjesta primjeni principa in dubio pro reo i da je bilo potrebno provesti vještačenja po vještaku mašinske struke kao i to da je vještak Aleksandar Jeftić izlaskom na lice mjesta dao detaljnije razloge u pogledu nastanka saobraćajne nezgode u odnosu na nalaz mišljenje vještaka kojem je sud poklonio vjeru iz razloga što su u obrazloženju pobijane presude sadržani i do detalja objašnjeni razlozi prihvatanja nalaza i mišljenja vještaka Saobraćajnog fakulteta u Doboju pa se time prigovori tužioca ispoljavaju kao neosnovani. Bez osnova su i prigovori žalbe da su izjave svjedoka imale presudni uticaj da se vještaci izjasne da je optuženi bio na svojoj desnoj strani iz razloga što je nalaz i mišljenje vještaka zasnovan na vremenskoj i prostornoj analizi saobraćajne nezgode na osnovu koje su se vještaci izjasnili u pogledu propusta učesnika u saobraćajnoj nezgodi i uzroku nastanka saobraćajne nezgode.
Izneseni kao i svi ostali navodi žalbe nisu uspjeli dovesti u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu svih odlučnih činjenica, pa ni pravilnost primijenjenog krivičnog zakonika na utvrđeno činjenično stanje.
Zbog svega navedenog ovaj sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se žalbom pobija prvostepena presuda, pa je odlučio kao u izreci ove presude na osnovu člana 327. ZKP RS.
Zapisničar Predsjednik vijeća
Dobrila Sandić Blagoje Dragosavljević